Evakuacija iz objekata je bazična tema kod postavljanja koncepta zaštite od požara za bilo koji objekt a osobito za stambene i objekte u kojima se okuplja veliki broj ljudi.

U svijetu se ovom problemu poklanja velika pažnja a istraživanja su počela sedamdesetih godina osobito u razvijenim zemljama zapada. Ovaj trend nije slučajan već je uslijedio nakon nekoliko velikih katastrofalnih požara sa velikim brojem mrtvih i ranjenih osoba, primjerice; požari u kazalištu u Nuernbergu 1962. sa 22 poginula i robnoj kući u Bruesselu 1967. sa 300 mrtvih osoba.

Pojam evakuacija ili izbavljanje iz požarom ili nekom drugom katastrofom ugroženog objekta podrazumijeva što sigurnijim i što kraćim putevima odvesti ljude, životinje potom vrijedna materijalna dobra u siguran prostor ili vanjski prostor što udaljeniji od ugroženog objekta.

Evakuacija se pretpostavlja unaprijed projektiranim sigurnim putevima koji će biti lagano i nedvojbeno dostupni te će voditi najkraćim putem do sigurnog prostora.

Poznato je da čovjek može izdržati pet minuta u požaru pod utjecajem topline i dima a da nakon toga isti djeluju ugušujuće i dolazi do smrti.

Da bi objasnili ovu činjenicu podsjetiti ćemo se na razvoj požara i produkata koji slijede kao posljedica: